Odgovori anketiranih u anketi – Kako ste?

Interesovalo nas je kako je na vas uticao period u proteklih četrdesetak dana. Kako ste se osećali i kako ste ih preživljavali. Šta vam je nedostajalo, šta vam je smetalo, šta ljutilo, šta ste iz ovoga naučili, da li ste se lično promenili na bolje i kako i sve ostalo…

Pre nego što objavimo odgovore…

Nekoliko čitalaca se požalilo na depresiju. Kako mi ne znamo ko ste vi, ukoliko ovo čitate i imate nekih problema možete pozvati broj 0800309309. To je telefon za psihosocijalnu pomoć građanima. Nemojte se ustručavati da ih pozovete, a ostalo će doći na svoje.

Za ostalu pomoć postoje kontakt telefoni na lokalu, pronađite ih na internetu i pozovite.

Hvala svima na odvojenom vremenu. Objavljujemo deo statistike i gotovo sve odgovore. Jedan odgovor  smo cenzurisali zbog neprimerenog rečnika.

ŽU pocetku je prijalo, reset u svakom smislu. Sad mi je dosta i zelim staru rutinu opet.
ŽOsecala sam se kao u zatvoru. Trudeci se da postujem sve mere,dok su se pojedini ljudi iz okruzenja ponasali kao da je sve po starom ljutnja je sve vise rasla. Za mene je ovo bio zatvor i nista vise. Ako sam ja nesto i naucila. Vecina ljudi po svemu sudeci iz okruzenja nije.
1966ŽLjuti me neodgovorno ponašanje pojedinaca kojima ugrožavaju ne samo sebe nego i sve nas Izuzetno mi prija mir i tišina i prilika koju priroda dobila da se oporavi
1955ŽSmeta mi ograničenje slobode kretanja,stigmatizacija generacije 65+,kao da oni proizvode i šire virus,smetaju mi konfuzni komentari i od strane stručnjaka,verujem u neku svetsku zaveru protiv čovečanstva. Prija mi mir i tišina,obnovljene su neke zaboravljene veze sa prijateljima,više se brinemo jedni o drugima( ne mislim na pakete i pare od raznih organizacija),biće to bolji svet nego što je bio!
1964ŽNikada više ništa neće biti isto…strah me je i ne znam kada će da prodje…
1962ŽPlasim se zbog migrantima
1959ŽPorazavajuce u svim sverama
1956ŽSrećom, živimo u kući sa velikim dvorištem. Od 20-tog marta suprug i sin (koji živi u gradu ali je došao da bude sa nama, da nam se nađe) nisu radili. Kupili smo nešto hrane za nas i 5 životinja, radili po dvorištu kad nam se radilo, družili se…Smeta mi što su ljudi neodgovorni, ne nose maske i rukavice, ne drže odstojanje…Nedostaju mi unuke, nismo se videli od 8-marta, ali deca nisu ni želela da dođu, obzirom na situaciju. Naučila sam da ne planiram ni sutrašnji dan…živimo dan po dan, opušteno, smireno, uz muziku i smeh. Nadam se da sam pomogla. Pozdrav!
1982ŽNisam imala bas neke probleme posto imam bebu pa sam svakako kuci
onakoŽNedostaju mi moja deca, žao mi je što deca ne idu u školu, što sad mnogo više uče, a to im pojedini nastavnici otežavaju. Sve će to deca osetiti u daljem školovanju,žao mi je.Možemo i bez pedikira,frizera, kafića,kladionica,samo da smo svi zdravi. Ova korona je naterala mnoge da malo više ulože truda i da srede svoja dvorišta ili vrtove,tako da bi mogli da ocenjujemo koliko se ko dao u tome.Žao mi je onih koji su osuđeni da borave u stanu .Zbog naših mladih, glavu gore da im olakšamo život. Pozitivno gledati u sutra,nije sve crno.Nikako dozvoliti da neko lošu energiju prenosi na vas. Sve što dođe, mora i da prođe ,tako i ovo zlo od korone.Živela mladost,a mi stariji da čvrsto stanemo na zemlju,da ne budemo sebični i da ne mislimo samo na sebe.Mogla bih postao celu noć,pozdrav 🖐.
1983ŽMama sam dvomesečne bebe i uz sve fijasko promene koje nosi porodjaj, još sam bila u strahu kad god sam bila primorana da izadjem, da nešto ne pokupim i ne donesem bebi, a biti zatvoren u stanu danonoćno, da ne možeš ni da prošetaš pošteno, taj osećaj skučenosti i neizdrža me i dalje pritiska…jedina je sreća što imamo veliku terasu i puno zelenila u dvorištu zgrade, pa smo se na njoj nauživali…
1973Ž
1978ŽZivim u Kanadi,grad Edmonton. Kod nas je situacija „ostani kod kuce“ kao i u Srbiji,samo sto nemamo policijski cas. Zabrana kretanja vise od dvoje,sve preko je kaznjivo. Na samom pocetku svega ovoga,moja porodica i konkretno ja,bili smo mnoogoo uplaseni,strah se uvukao u kosti. Ja inace cistim kuce,ostala sam bez i jedne zbog trenutne situacije. Za nas je to bilo strasno,ne imati posla. Ali se drzava za nas pobrinula. Svaki gradjanin je dobio po 2000$ za zivot,po 300$ na deciji dodatak,sa te strane nismo morali razmisljati kako cemo preziveti. Osecali smo se bespomocno. Situacija je jako uticala na nase zivote. Nedostajalo nam je druzenje sa prijateljima,to nam jos uvek nedostaje. Sloboda kretanja,sloboda normalnog zivota. Nadamo se da ce ovo sto pre da se zavrsi i da se vratimo normalnom zivotu.
1985ŽNacucila da je porodica svetinja i da joj se treba vise dati,i da nam je zdravlje treba biti na prvom mestu.
1989ŽTesko se podnosi ova zabrana pogotovo sa troje.dece.Zdravstveno smo dobro hvala Bogu. Neidemo nigde i jako nam fali vrtic.. nadamo se da ce proci sve ovo sto pre.
1988.ŽNije istina da nam posao i „redovan “ život oduzimaju vreme. Stvar je u tome kako ga rasporedjujemo i odredjujemo prioritete. Pokušaću da se oslobodim svega što radim „radi reda“ i svo svoje vreme rasporedim na porodicu i isključivo ljude koji mi ne zadaju glavobolju. Jako smo „mali“ naspram svetskih sila,naspram zla koje nas okruzuje. Mikro svet u kojem živimo i sopstvena sreća u čemu god je jedino što ima smisla. Prvo Ja i moja potodica,a onda sve ostalo.
1994ŽSmeta mi da ne mogu doći do lekara. Ni u privatnom sektoru. Sramota, oni ko bi trebali da budu za nas, sad su se sakrili. Stao je svet zbog ovog izmišljenog virusa. Više ljudi umre zbog toga što ne može da dođe do lekara zbog obične probleme, nego zbog ovog „opasnog“ veštačkih virusa. Kad je dobro vreme, onda su lekari i ponosno nosi mantil, sad kad je kriza, onda ih nema.. Nisu baš svesni šta znači biti lekar..
1977ŽSmeta mi nesigurnost i nedostaju mi roditelji i sestra Koja živi u inostranstvu. Sa svojom porodicom smo uvek bliski i bili, puno vremena smo i pre ovoga proveli zajedno(porodično putovanje, pecanje itd.)
1974ŽNedostaje mi druzenje sa prijateljima,smeta mi da ne mogu da idem u crkvu!
1972ŽZabrinuto
1995ŽU sustini sam odmornija, prija mi malo odmora od posla makar vikendom, ali mi hvale drage osobe koje ne vidjam.
1952Ž
dobro sam jedino mi nedostaju deca i da dočekam da ih zagrlim pogotovu one najmlađe…………..
1984ŽLudilo. Kao da sam u zatvoru. Nema smisla da to rade sa nama. Jako sam besna, jer ne možemo nigde sa detetom,ali mali ima veliku želju da bude u društvu. Mislim da ove mere i ova vanredna situacija je potpuno nepotrebna i samo kriju neke političke igre i probleme…
1987ŽLično problem je samo što nemamo više od čega da živimo i bojim se da će doći do toga da ćemo od gladi umreti jer nas niko niti gleda niti pita šta i kakvo je stanje
1991MOdlično provodim vreme uz svoju decu i svakodnevne obaveze, baš nam je prijao ovako sporiji tempo života
1983ŽNikada nisam toliko odmorila i posvetila se porodici i sebi kao sada. Prijao mi je boravak kod kuce i vreme provedeno sa najmilijima.
1950ŽProšlo je super nisam čak ni izlazila. Niti nameravam. Nisam nervozna odmaram se kuvam kao da nije covit 19. Ženica me snabdeva.Muž radi pa sam sama i po 12 13 sati. Dobro podnosim Hvala. 😀Pozdrav.
1954Žtuga…umrli bi od gladi da nismo imali nesto zaliha…u prodavnicu nismo isli jer je ispod svakog nivoa da se dizemo u 2 da bi stigli u prodavnicu …kao da nije mogao biti stavljen neki prihvatljiviji termin za kupovinu…tuga i tuga
1979Mvam smeta policajski cas
1989ŽNema virus, ima 5G
1982ŽMislim da je malo naduvana cela situacija. Oprezna sam bila od pocetka i pridrzavala se svega. Najteze mi je padalo kada nas „zatvore“ dan duze.
1993ŽOdlicno,vise je bilo vremena za porodicu
1975MBezparica
1967ŽOstala bez posla. Zdrava a korone nigde. Jadan ovaj narod
1990ŽSad vec nervozna deca nervozni cekamo kraj. Sve teze i teze
1961ŽOsećam se dobro! U početku uznemireno iz razloga što direktno brinem o nepokretnoj mami a u domu za stare mi je ujak! Deca u inostranstvu! Posto imam osnovno znanje iz medicinske škole i mikrobiologije sa fakulteta ,vrlo brzo sam u glavi postavila stvari na svoje mesto! Na ono na sta ne mogu uticati ,pa neću se zbog toga ni nervirati! Čitam ,radim po dvoristu,spremila sam neke ormane i prostorije i par puta….
1993ŽNervirao me Vucic.
1967ŽUplasena za svoju decu,porodicu i sve ljude.Bogu hvala,medicionarima i odgovornim licnostima koji su sakupili sretstva i uradili sve da se polako suzbije bolest.
1991ŽNaucila sam da je zdravlje najbitnije,posto imam stresan posao.
1988ŽNedostaje nam novca ,hrane …osecam se kao da sam na izdrzavanju zatvorske kazne,smeta mi sto niko ne brine da li porodice imaju hrane za decu ,naucila sam da je ovo jedna velika laz
1986ŽUzasno posla nema pomoci nema jedna plata
1962ŽUzasno me nervira to, sto sad kod nas sve pripisuju politici.Nije mi jasno, sta ovom narodu nije jasno?Ili bi mozda neobrazovani ljudi hteli da se bave medicinom ili politikom.Moje je bilo da slusam struku, a to sam savetovala i mojoj deci.
1987ŽNedostaju mi dragi ljudi, šetnja, kafić, sloboda. Ko da sam u zatvoru.
1982ŽSve me ljuti i nervira,a najvise sto se ne zna na koje se sve nacine virus siri,i sto konatantno mutira.
1961ŽPsihički nije uticalo na mene. Svakako sam u penziji,retko izlazim. Imamo veliko dvorište i uživala sam gledajući cveće i naše životinje. Čitala sam više nego inače ,sin je došao posle osam meseci provedenih na brodu kući. Uživala sam u njegovom društvu mnogo više nego što bih da nije ova situacija. Pozdrav iz Subotice.
1988ŽOdvratno
1969ŽDobro,po preporukama naših lekara,kriznog štaba,i ova pandemija prolazi kao i sve u životu i idemo dalje u bolje sutra,pozdrav iz Bačke Palanke🌈
1959ŽFale mi deca, koji zive u inostranstvu. Inace sam ok.
1995Ž
1956Ž
40god.ŽNista nije vaznije od porodice , zdravlja i slobode bez svega ostalog mozes .
1992ŽMeni je lično bilo super, živim u stanu, ali imam vikendicu sa velikim dvorištem gde sam provela veći deo vremena, bila sam u samoizolaciji gde sam se edukovala, radila na sebi, napravila smernice za dalje, i sada se mnogooo bolje osećam spremna za posao, trening i generalno socijalni zivot
1996Ž
1967MOstalo isto uglavnom.Samo posao nedostaje
1964ŽOdlično sam, ništa mi ne nedostaje. Smetaju mi oni što večito kukaju.
1983ŽNa pocetku mi nije smetala situacija sa covidom ali sto vise vreme prolazi jako tesko podnosim. Samim tim sto radim po 10 sati dnevno sa raznim ljudima pritisak je sve veci. Premorena, nervozna. A naj vise mi smeta to sto u javnosti se svasta prica od samog predsednika koji nema ispravan stav. Smatram da je ovo sa strane naseg predsednika ispiranje mozga.
1995Ž
1978ŽMislim da je ovo ponižavajuće za svakog slobodoumnog čoveka. Zatvaranje na 80 sati mi je totalno besmisleno, pogotovo otkad rade teretane i frizeri. Radila sam mnogo online i nisam uspela da se puno nerviram oko neizlaženja iz kuće, što bi se sigurno desilo da nisam bila preokupirana poslom. Nisam se mogla skoncentrisati na čitanje a volim da čitam. Ali mi je pregršt filmova prijalo.
1985ŽNedostaje mi slobodnog vremena. Radim po 10 sati dnevno. Iako je vanredno stanje ja nikada nisam bila umornija
1979Ž
1973ŽDobro se osećam i normalno sam preživela izolaciju.Nedostaje mi druženje sa koleginicama po kafićima i kupovina po tržnim centrima.
1990ŽNedostaje sloboda kretanja. Pohlepa, empatija, samozivost i bezosecajnost me ljuti kod drugih ljudi.
2005ŽJako depresivno
1966ŽKako je uticalo? Nisam primetila da mi je psiha poljuljana ali osecam teskobu zbog brutalnog ponizavanja svih nas,narocito starije populacije. Oni pri tom jadni nisu ni svesni da su ponizeni gore nego zivotinja. Ne volim kada me neko pravi debilom a pri tom me ubedjuje kako radi to meni za dobro. Ne moze niko mene da voli vise od sebe same i znam jako dobro kako da cuvam i sebe i druge. Ovo ponasanje odgovornih je sve sem odgovornog ponasanja. Ja sam zgrozena i po prvi put mogu reci da me je sramota sto sam Srpkinja i verovatno cu se ubuduce deklarisati kao Eskimka. 😠😠😠😥😥😥
1983ŽSloboda mišljenja
2004ŽSmetami mi zabrane kretanja vikendom, zatvoreni kafici i frizerski i kozmetički saloni
1986ŽOstala bez posla sa troje dece,računima neplacenim,al zdravi i nasmejani
1987ŽSve je bilo ok.
1959ŽSludjeno,pogubljeno,uplaseno…
1997Ž
24Ž
1993ŽNedostaju mi večernje šetnje. Izlasci i druženje… Užasno me nervira zabrana kretanja.
1987ŽSmeta mi sto ne mogu da posecujem i vidjam ljude koje volim. Smeta mi sto su redovi u marketima i sto za nesto za sta mi obicno treba 15 min zna da se oduzi i na 2h. Smeta mi sto ne radim, tacnije sto sam vec skoro 2 meseca na 60%. Naravno da je bolje i to nego da ostanem bez posla. Smeta mi to sto ceo dan slusam kako je AV ovo i ono uradio za nas – sa nasim parama! Smeta mi sto nas ocigledno vlast smatra budalama. Najvise mi smeta sto svi sizimo a ipak cutimo jer se bojimo za sebe i svoje. Smeta mi sto svaki dan gledam nepravdu oko nas. Smeta i to sto nismo svi tretirani isto. Politicki nisam aktivna niti me to zanima, ali ne mogu vise ni da gledam ni da slusam idiotizme oko sebe! Ne vezano za nikog posebno… Sve je to manje vise lose. Smeta mi i sto ozbiljno razmisljam o tome da napustim ovu drzavu jer ne vidim u njoj buducnost za svoju decu. Smeta mi sto mediji lincuju ljude koji su protiv svevisnjeg AV. Sto se ljudi medjusobno optuzuju a sud ne reaguje. Ako vec neko iznese „cinjenice“ zasto se to ne proveri i ne hapsi ako je tako… Najblaze moguce receno… Da ne duzim. Jedino dobro u svemu je to sto sa svojom decom provodim mnogo vise vremena. Sto sam shvatila da smo zaista divna porodica. Sto sam sa svojim suprugom. Sto smo zdravi. U sustini mislim da za sve sto sam rekla da mi smeta – ne smeta mi ljuta sam! Ljuta na drzavu i sve nas koji smo njena buducnost. Ako smo sad sve ovo sebi dozvolili gde ce nam dusa…
1989MCENZURISANO
1994ŽMnogooo me nervira ova situacija,a pomalo i plaši ne zbog sebe vec zbog svoje porodice. Iz ovoga sam naucila da su ljudi jako zli i pokvareni i da se to ne moze promeniti . Ljuti me sto ne mogu da uzivam i da se druzim sa svojim prijateljima i najmilijima sa kojoma se nisam videla evo vec skoro dva meseca. Ne znam samo dokle ce ovo trajati,ali sumnjam da pored virusa postoje i neke druge mutne radnje. Mogla bi pisati do sutra ali neke stvari bolje ostaviti za sebe.
1993ŽFali izlet sa porodicom
1988ŽJako lose
1997ŽMeni super, više vremena za odmor ^^
1999ŽLjuti me to što se osećam kao životinja u kavezu, što iako se pridržavam svih propisa imam osećaj kao da nas država kažnjava svaki put kad ispoštujemo policijski čas.
1981ŽPolicijski cas vikendom izuzetno mi svidja. Podrzavam,da prodavnice ne rade barem nedeljom.
1979ŽU ovom periodu izolacije sam shvatila da politika zemlje nije bas naklonjena osobama srednje dobi,najvise se vodi racuna o najstarijoj populaciji i to me je jako razbesnelo.Ostala sam bez posla,novi cu tesko naci posle ovoga a pomoci od institucija koje su nadlezne za nezaposlene pomoci ni na vidiku.Ocaj sta reci….
1994ŽFale mi baka i deda. Inace sam u zadnja 4meseca puno kuci, imam malu bebu, tako da mi nije posebno tesko palo. Ljuti me sto vlast misli da smo galupi i naseljavaju migrante za vreme policijskog sata. Nisam se promenila, ja sam savrsena😊. Salim se. Nisam se promenila, nije nista posebno uticalo na mene sve ovo.
1986Podnosila dosta dobro.promenila se na bolje nedostaju prijatelji i rodbina.
1991ŽDobro se osećam.
1980ŽSvasta mi smeta al najvise to dok mi sedimo u kucama migranti rade sta hoce .Zbog ovog stanja ostala bez posla a samohrana majka sam 2 dece a na te ljude niko ne misli koji su ostali bez posla i to me ljuti najvise jer za migrante ima a za nas nema .
1995ŽDobro
1992MUžasno. Na rubu sam da počinim samoubistvo I od besparice i očaja
1984ŽNedostaju mi dragi ljudi,nedostaje mi vecernja setnja sa porodicom,ljudi me preterano dizanje panike i lazi sa svih strana.
1986ŽUgoila sam se 😂😂😂😂
1982ŽNedostaje mi druženje,smeta mi ograničavanje a iz sve ga sam ovoga naučila da sam trebala da se razvedem odavno
1964Ž
Zaluđenost i strahovlada, autokratija
1960ŽInteresantno vreme kada je taj virus aktivan
1970ŽNista dobro na zalost. Nervira me ova neizvesnost, laz… Sto nam se radi. Ne bojim se virusa, ljudi ce puci od stresa, nemastine… Izgleda da smo jako dobro ziveli, pa su nam uradili ovo… Osecam kao da me neko polako davi…
1983MTuzno, ne rade kafane
2001ŽLose se osećam, mnogo mi je dosadno, gubim radnu naviku, osećam se rastrojeno i anksiozno. Ne razumem poentu svega ovoga.
Triput punoletnaŽPrihvatila pod normalni lrihod nista zivot normalan skroman zivi zdravi srecno zadovoljni
1995ŽApsolutno mi nista nije falilo. Posvetila sam se sebi i ljudima koje volim. Ono sto fali,fali i kada nije vanredno stanje ali to je vec duza prica i problem drzave.
1965ŽIznervirana nisam znala kome vise i sta da vise verujem a ostala sam ista.
1990ŽOsećam se veoma ljuto i besno!!veoma. Sto nevidjam po ceo dan svoje 2ipo godisnje dete jer radim! I taman smo trebali biti slobodni tri dana,dete se obardovalo.Majka ce se igrati sa njim tri dana Medjutim ista ta majka pod pretnjom mora da ide da radi u jb.kiosk i to puno radno vreme uz izgovor Jbg.Vucic je kriv!
1978ŽI do sada me je gušila ova država i režim, ali posle ovoga što su uradili vadeći se na Kovid-19, zarobili nas i zastrašivali, ponižavali, čim se granice otvore, selim se za inostranstvo i nikada se neću vratiti, ma gde god trebala živeti do smrti!
1978ŽOdgovara mi ovo stanje, rad od kuce je doneo vise vremena sa porodicom,manje trošenje para jedini problem je visak kilograma. Zivim u kuci imam dvoriste
1972ŽJako depresivno,bez posla,bez novca,zaduzeno.Opste stanje „Katastrofa“
1961ŽNišta posebno
1960ŽSloboda kretanja mi nedostaje i putovanja. Osećam se kao da odumirem
1984ŽU pocetku osecaj straha. Strah od nepoznatog. Strah za porodicu. Nakon tog prvog perioda shvatila sam da treba samo da se pridrzavam propisa i zakona. I dalje je tako. To je ono sto je do mene kao pojedinca. Nedostaje mi druzenje sa roditeljima, prijateljima i rodbinom. Nedostaju mi setnje. Ne ljuti me nista, sve ce ovo proci pa cemo nastaviti sa nasim zivotima kao sto je bilo i ranije.
1995ŽPrijalo mi je da se vratim u rodni grad i budem sa porodicom,okružena svojim ljubimcima,u dvorištu u koje mogu da izađem u bilo koje doba dana i noći. Jedino što mi „smeta“ jeste nemogućnost druženja sa prijateljima i noćni izlasci,ali čekam prvu priliku za to. Višak slobodnog vremena mi je omogućio da vide razmišljam i posvetim se sebi. Ništa me ne ljuti, ali jedino mi nedostaje ta komunikacija „face to face“ sa nekim ko nije sa mnom u kući haha.
 

Podelite sa prijateljima

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *